Priča za odraslu djecu
Svaki proizvod ima priču kako bi se prodao.
Mi imamo proizvod kako bi prodao priču.
Naša priča počinje ovako:
Bio jednom jedan i još uvijek je, Kravatko. Živi u čarobnoj šumi punoj boja, različitih oblika, gdje sunce, probijajući se kroz gustu šumu, stvara različite sjene koje poput oblaka ocrtavaju likove iz mašte. U toj šumi uvijek svira neka glazba, bilo da je to šum potoka ili cvrkut ptica.
Ima još nešto o Kravatku. To nek' ostane naša mala tajna.
Kravatko se uvijek volio lijepo odijevati. I to nije nimalo čudno. Međutim, možda će vam zvučati neobično, začudno, ali on nije volio nositi kravate. Ni najmanje. Štoviše, nije znao ni kako ih vezati. Zar to nije smiješno?! Od malena su ga kravate nervirale. Vjerojatno zato što mu

nikako nije bilo jasno kako taj svjetski popularan modni dodatak koji nose samo odrasli može tako dugo izgledati gotovo isto. S čuđenjem bi rekao: „...kao da bi promjena boje ili dezena trebala biti neka posebna novost! Kao da klasičan modni dodatak mora izgledati klasično! Kao da klasično mora biti dosadno! Kao da obući se lijepo znači osjećati se ukočeno!...Ne mora biti tako!ˮ zaviče na kraju.
A Kravatko je dječak zarobljen u tijelu odraslog, te voli često istraživati, hrabro otići ili potpuno igrati na nesigurno. Zato je valjda pun ožiljaka i modrica. A kad smišlja, uvijek voli okrenuti nešto naopako, te stvoriti nešto potpuno novo ili barem malo promijeniti.... ... Jer "što je život bez igre, a što je igra bez mašte", često reći će. Zato je valjda odlučio ljude oko sebe povezati sa maštom kako bi svijet bio barem malo ljepši i zabavniji. Skrojio je kravate, i to ne bilo kakve, onako žive i radosne.
Dragi odrasli, vjerovatno se pitate da li Kravatko sada nosi kravate. Strpite se još malo.
Čiča miča, tek je počela priča.